Godina: 26.listopad 1942
Mjesto radnje: Santa Cruz islands, Guadalcanal
Gotovo je i na pacifiku. Hvala klincu, tko nije dobio "borsku molest", neće nikada. Gdje god se okreneš vidiš samo horizont, sunce i more. Ako se slučajno izgubiš, ne preostaje ti ništa drugo nego da se bučneš u more. Svi ste čitali knjigu ili gledali film "Starac i more". E on je dobro prošao. Bio je barem u društvu morskih pasa ako ništa više.
Prije svega čestitao bih svim =VARP=-ovcima na hrabroj borbi i odličnom improviziranju s obzirom koliko smo vježbali ovu odvratnu mapu. Rezultatom 3:2, s kojim smo izgubili možemo biti i više nego zadovoljni. Kako smo dobili prvo poluvrijeme dok smo letjeli sa Japancima nije ni čudo kad i ono malo što smo vježbali, vježbali smo baš sa njima.
(naše skriveno oružje kad smo letjeli za japansku stranu)
Letjeti sa amerikancima bilo je katastrofalno, najviše zbog bugova koji su bili implementirani u torpeda tako da eksplodira svaki treći što je postalo malo frustirajuće ako uzmemo u obzir koliko se mora letjeti do neprijateljske flote koja je još i u pokretu. Sada nam je jasno zašto je ekipa iz =XIII= eskadrile stalno dajvala sa bombarderima i bombama gađala naše brodove, izgleda baš iz tog razloga.
A da je mapa katastrofa, potvrdili su i oni jer su imali problema sa spajanjem na samom početku prve runde a da ne govorim da su oni i kreatori ove mape kao i većine misija na USL-u, točnije jedan od njihovih članova da ga ne imenujem sada. Mapa je katastrofalno optimizirana a nema niti jednog jedinog oblaka na nebu (izgleda da su i ribe renderirane te da su iste imale waypoint-e). Tako da je našima sa slabijim konfiguracijama trzalo do neigrivosti. Nije pomoglo nikakvo optimiziranje. Blago rečeno katastrofa od mape.
(slika broda kojeg smo potopili par minuta prije kraja runde)
Prvu rudnu krenuli smo sa kosookima. Polako ali sigurno radili smo razliku u bodovima i napadali slabije brenjeni konvoj ne promašivši niti jedan brod sa torpedima. Svako toliko potapali smo američke brodove te ujedno ostvarivali zračnu prevlast sa svojih par Zeroa rušivši američke bombardere kao glinene golubove. Osjećalo se da smo superiorniji i da imamo kontrolu nad svime. Međutim, kad smo se malo opustili na TS se začuo tajac. Razlog je bio taj što su 10-ak minuta prije kraja runde ekipa iz =XIII= eskadrile izjednačila rezultat. Bili smo u šoku jer nam je ostalo jako malo vremena za bilo što. Brzo smo svim snagama krenuli na njihov nosač aviona koji je i ovako već bio dosta oštećen. Nije mu trebalo puno ali vrijeme nije bilo na našoj strani. Par minuta prije samog kraja, uspijevamo ga potopiti i radimo razliku od nekih 1300 bodova koja se na kraju topi na 1000 u našu korist. Odahnuli smo i vratilo nam se samopouzdanje. Počeli smo slaviti i to je prva runda koju smo uopće dobili na USL-u. Sreći nije bilo kraja.
Nismo imali baš sjajnu taktiku za drugu rundu jer nismo ni vježbali sa amerikancima. Očekivali smo da će biti gusto ali ekipa iz =XIII= eskadrile nas je jednostavno pomela. Napravili su razliku od cca 6000 bodova što je nevjerovatno. Skidamo im kapu. Ali, nisu oni toliko bili inferiorniji u zraku koliko smo imali problema sa američkim torpedima koja su eksplodiravala svake prestupne. Bodovna razlika nije realno stanje snaga u zraku ali svejedno je trebalo nakupiti toliko bodova.Jedno desetak torpeda jednostavno nisu eksplodirala a neke nisu ni nastavila kretanje prema brodovima.
(američki torpedo nakon nekoliko dana plutanja prije nasukavanja na plažu)
(samo neka od američkih zatajelih torpeda koja su završila na Hawaii-skim plažama miljama daleko od mjesta radnje)
Radi se o bugu koji nam je svima išao na živce. Kasnije je bilo kasno za bilo kakvo dajvanje sa bombarderima. Uglavnom čestitke dečkima iz =XIII= eskadrile na pobjedi a nama se nadam da dolaze vedriji dani i da ćemo imati još ovako dobrih poluvremena kao sinoć.
=VARP=Barracuda44
